1 -
Razumevanje imunskog odgovoraS ciljem sprečavanja, kontrole ili iskorenjivanja bolesti, imunološki sistem igra važnu ulogu u svakodnevnom životu. Kao kompleksna mreža specijalizovanih organa i ćelija, imuni sistem brani telo razlikovanjem normalnih ćelija i tkiva od bilo koje supstance ili organizma koji smatra stranim.
Kada imuni sistem prepozna nešto kao inostrani agent, on će postaviti imunološki odgovor. Ovi agensi mogu biti široko definisani kao antigeni ili alergeni.
- Antigen može biti bakterija, gljivice, virus, parazit, toksin ili strana supstanca. Imunološki sistem prepoznaje antigen po njemu karakteristične osobine koje pokreću imunološki odgovor. Cilj imunološkog odgovora je neutralizacija antigena.
- Nasuprot tome, alergen predstavlja neškodljivu supstancu, kao što je mačji prljav ili pollen prasine, koje telo smatra antigenom. Kada se ovo desi, imunološki sistem će pokrenuti odgovor koji mi nazivamo kao alergijsku reakciju.
Iz razloga koji još nisu u potpunosti shvaćeni, imunološki sistem će ponekad pogrešno identifikovati svoje ćelije kao strano i postaviti imunološki odgovor. Mi to nazivamo autoimunskom bolešću. Primeri su psorijaza, reumatoidni artritis, lupus ili dijabetes tipa 1.
2 -
Anatomija imunog sistemaImuni sistem je naseljen raznim organima, žlezdama i tkivom koji podržavaju vaš rast i razvoj. To uključuje:
- Koštana srž je gdje se proizvode sve krvne i imunske ćelije.
- Timusna žlezda , koja se nalazi iza grudne koščice, uključena je u zrelost određenih odbrambenih krvnih zrnaca.
- Limfni čvorovi , grupisani po celom telu, nose različite imune ćelije potrebne za pokretanje uspešnog imunološkog odgovora.
- Slemenica sadrži limfoidno tkivo koje obrađuje i obnavlja krv i imunske ćelije.
- Limfni sistem je autoput između tkiva i organa koji nose limfe, bezbojne tečnosti ispunjene belim krvnim zrncima.
Ovi organi su takođe ključni igrači u proizvodnji limfocita, bijelih krvnih zrnaca koji djeluju kao prvi reagensi kad god ste povređeni ili bolesni.
Dve glavne klase limfocita su B-ćelije i T-ćelije. B-ćelije ostaju u srži koštane srži, dok T-ćelije putuju do timusa kako bi završile sazrevanje. Jednom kada zrele, B-ćelije i T-ćelije koriste krvotok i limfni sistem kako bi stalno putovali kroz telo.
3 -
Vrste imunološkog odgovoraU prisustvu bilo kog agensa koji izaziva bolesti (patogena), imuni sistem ne pokreće ni jedan, već dva različita imunološka reakcija
- Urođeni imuni odgovor se smatra prvim napadom na bilo koju opću pretnju, kao što je virus ili bakterija. Urođen je zato što je uvek tamo, uvek je isti, i uvek koristi iste odbrambene ćelije.
- Adaptivni imuni odgovor je onaj u kojem imuni sistem, nakon prepoznavanja patogena, stvara specifične ćelije za ciljanje i neutralizaciju tog patogena. Kao takav, imuni sistem se prilagođava svakom novom patogenu.
Adaptivni odgovor se oslanja na obe B-ćelije i T-ćelije. B-ćelije rade prepoznavanjem antigena i sekretujućih supstanci koje se nazivaju antitela koja "označavaju" patogene. T-ćelije potom nadgledaju ciljanjem "označenog" patogena za uništenje.
Podskup B ćelija i T-ćelija naziva se memorija B-ćelija i T-ćelija. Ovi služe kao imuni čuvari, "sećaju" antigene i pokreću odgovor ako se antigen ikada ponovo pojavi.
4 -
Koordinacija imunološkog odgovoraKomunikacija u okviru imunog sistema usmerena je u velikoj meri hemijskim porukama. Ove hemikalije, zvane citokini , proizvode široki spektar imunih ćelija u odgovoru na ponašanje ćelija oko njih.
Kada se oslobodi, citokini aktiviraju druge imuno ćelije da deluju ili ne deluju. Na taj način ne samo da usmeravaju ćelijski saobraćaj i ponašanje, već regulišu rast i odziv specifičnih ćelijskih populacija (uključujući odbrambene krvne ćelije i one koji su uključeni u popravku tkiva).
Citokini su na mnogo načina slični hormonima. Ali, za razliku od tih molekula koji signaliziraju ćelije, citokini su uključeni u modulaciju imunološkog odgovora. Nasuprot tome, hormoni prvenstveno regulišu fiziologiju i ponašanje.
Citokini su važni u zdravlju i bolestima, reaguju na infekcije, upale, traume, sepsu, rak i čak faze reprodukcije.
5 -
Uloga antitelaAntitelo, takođe poznato kao imunoglobin, je protein u obliku Y koji se izlučuje pomoću B-ćelija koji imaju sposobnost da identifikuju patogene. Dva konca "Y" su u mogućnosti da se zaklanjaju na bilo koji patogen ili zaraženu ćeliju i označavaju ga za neutralizaciju na jedan od tri načina:
- Sprečavanje patogena da uđe u zdravu ćeliju
- Signaliranje drugih proteina da okružuju i izgube napadača u procesu koji se naziva fagocitoza
- Ubijanje samog patogena
Antitela se prenose od majke na dijete kroz proces pod nazivom pasivna imunizacija. Nakon porođaja, dete će započeti samostalno proizvoditi antitela, bilo kao odgovor na specifičan antigen (adaptivni imunitet) ili kao deo prirodnog imunološkog odgovora tela (urođeni imunitet).
Ljudi su sposobni da proizvedu preko deset milijardi različitih vrsta antitela, svaki od njih je usmeren na specifičan antigen. Mesto za vezivanje antigena na antitelu, koje se zove paratope, brave se na komplementarno mesto na antigenu koji se zove epitop. Visoka varijabilnost paratope omogućava imunološkom sistemu da prepozna ekspanzivni raspon antigena.
6 -
Razumevanje alergijeAlergija je izazvana kada imuni sistem reaguje na supstance koje su bezopasne za druge. Mi nazivamo ove supstance kao alergene. Iako imamo tendenciju da povezujemo alergiju s polenom i polenom, alergija može pokrenuti bilo koji broj alergena uključujući lekove, hranu, toksine, lateks, metal i čak izlaganje suncu.
Alergijske reakcije se javljaju kada vaše telo proizvodi antitela, posebno imunoglobulin E (IgE), kao odgovor na supstancu za koju smatra da je štetna. Antitelo se zatim vezuje za alergena i bilo u jednu od dve bele krvne ćelije (mast ćelije koje žive u tkivu ili bazofilima koje su slobodno kružile u krvi), što izaziva oslobađanje inflamatornih supstanci zvanih histamini . Ovaj hiperreaktivni odgovor može se manifestovati pomoću:
- Respiratorni simptomi kao što su kijanje, svrab, iscrpljeni nos, crvenilo očiju, kratkotrajna daha i piskanje, često rezultat iritanata u vazduhu
- Gastrointestinalni simptomi kao što su bol u stomaku, nadimanje, povraćanje i dijareja, obično povezani sa alergijom na hranu
- Dermatološki simptomi kao što su osip, košnica, groznica i svrab, izazvan svima od lekova i ugriza insekata do kontakta sa organskim ili neorganskim supstancama
U određenim slučajevima, osoba može doživeti potencijalno smrtonosnu alergijsku reakciju poznatu kao anafilaksa. Simptomi uključuju teške košnice, oticanje lica, respiratorne poremećaje, brzu ili sporu srčanu frekvenciju, vrtoglavicu, nesvesticu, konfuziju i šok.
Blage alergije obično se tretiraju antihistaminima, a za ozbiljnije reakcije može biti potrebna injekcija epinefrina .
7 -
Uzroci autoimune bolestiU samom srcu, autoimunska bolest je odraz udruženog imunološkog sistema, napadajući normalne ćelije i tkiva koje smatra štetnim. To je stanje koje još uvijek ne razumemo u potpunosti, ali istraživanja sugerišu da brojni faktori igraju ulogu (uključujući genetiku, viruse i toksičnu ekspoziciju).
Kada imunološki sistem kvaruje, oslobađa odbrambene limfocite i tzv. Autoantibodije koji ciljaju ćelije u različitim delovima tela. Ovaj neodgovarajući odgovor, koji se naziva autoimunska reakcija, može izazvati upale i oštećenja tkiva.
Autoimunska bolest nije neuobičajena. Postoji preko 80 poznatih oblika bolesti sa simptomima koji se kreću od blage do teške. Neke od najčešćih uključuju:
- Lupus
- Reumatoidni artritis
- Psorijaza
- Scleroderma
- Celijačna bolest
- kronova bolest
- Ulcerozni kolitis
- Sjogrenov sindrom
- Miješano bolest vezivnog tkiva
- Vasculitis
Lečenje se razlikuje od poremećaja, ali može uključiti upotrebu kortikosteroida, lekova za imunološku supresiju, lekove protiv kancera i plazmapereze (dijaliza plazme).
8 -
Razumevanje imuniteta i vakcinaVakcine su supstance, organske ili umjetne, koje se unose u telo kako bi pokrenuli imunološki odgovor. Cilj vakcine je ili sprečiti bolest (profilaktička vakcina), kontrolisati bolest (terapijsku vakcinu) ili iskoreniti bolest (sterilizirajuću vakcinu).
Vakcine se koriste da popune praznine u imunitetu osobe, bilo zato što osoba još nije bila izložena patogenu (kao što je godišnja vrsta gripa) ili patogen predstavlja ozbiljnu zdravstvenu opasnost koja imuni sistem ne može u potpunosti da kontroliše (kao što je herpes zoster virus koji uzrokuje ljipke).
Među različitim pristupima dizajniranju vakcina:
- Žive vatrene vakcine prave živi, virusi sa invaliditetom (a ponekad i bakterije) koji ne mogu uzrokovati štetu, ali ipak pokreću imunološki odgovor. Mešavine, zauške, pileće orah i polio su samo neki od primjera živih vakcina.
- Inaktivirana vakcina koristi "ubijene" viruse, bakterije ili druge patogene za podizanje imunološkog odgovora. Gripa, hepatitis A i besnilo su neki primjeri inaktiviranih vakcina.
- Subunitne vakcine koriste samo fragment patogena da bi pokrenuli imunološki odgovor. I hepatitis B i human papillomavirus (HPV) su primeri podjedinih vakcina.
- Vakcine za toksoid su napravljene od inaktiviranih toksičnih jedinjenja koja su bezopasna za telo, ali i dalje pokreću imunološki odgovor. Na ovaj način se proizvode vakcine za tetanus i difteriju.
- DNK vakcine su one u kojima je modifikovana DNK umetnuta u vektor (kao što je deaktiviran virus ili bakterija). Vektor se zatim ubrizgava u telo gde se prikačuje na ciljne ćelije i "reprogramira" ih kako bi proizvela specifična antitela.
> Izvor:
> Rich, R .; Fleischer, T .; Shearer, W .; et al. (2012) Klinička imunologija (4. izdanje). Njujork: Elsevier Science.