Hepatitis A i B

Pregled virusa hepatitisa

Kada govorimo o hepatitisu, najčešće se pozivamo na virusni oblik bolesti. Termin hepatitis je po definiciji jednostavno zapaljenje jetre koje može biti uzrokovano bilo kojim brojem stanja, uključujući direktno oštećenje organa, izlaganje hemikalijama i toksinama, bakterijske ili parazitske infekcije i autoimuno oboljenje.

Virusni hepatitis je daleko najčešći tip hepatitisa u svijetu, uzrokovan nizom nepovezanih virusa, od kojih se svaki ponašaju slično, ali imaju karakteristike sve svoje.

Ove karakteristike uključuju:

Postoji pet tipičnih virusa hepatitisa klasifikovanih po abecednom redu od hepatitisa A do E-koji se distribuiraju bilo širom svijeta ili određenim dijelovima svijeta. Dva druga nominalna tipa (hepatitis F i GB) takođe su klasifikovana kao mogući uzroci, iako naučnici i dalje raspravljaju o njihovom postojanju.

Iako postoje drugi virusi koji mogu izazvati upalu jetre (uključujući Epstein Barr virus i određene viruse herpes simpleksa), hepatitis A do E su tipovi koje najčešće nazivamo uzročnicima viralnog hepatitisa.

Ukupno, hepatitis A-E predstavlja skoro 1,3 miliona smrtnih slučajeva godišnje. Od ovih, hepatitis B i C se smatraju na globalnoj epidemičnoj skali, sa više infekcija i smrtnih slučajeva svake godine nego kombinacija HIV-a, tuberkuloze i malarije.

Hepatitis A

Hepatitis A je uzrokovan virusom hepatitisa A (HAV) i najčešće se širi uzimanjem HAV-inficiranih fekalija bilo kroz kontaminaciju vode ili hrane ili od osobe do osobe ( uključujući i tokom seksa ).

Gotovo skuvanih školjka je uobičajeni izvor prenosa bolesti.

Vreme između infekcije i pojavljivanja simptoma je oko dve do šest nedelja, mada mnogi neće doživjeti nikakve simptome. Kada se pojave simptomi, oni imaju tendenciju da traju oko osam sedmica u prosjeku i mogu uključiti takve znakove:

Ne postoji specifičan tretman za hepatitis A, jer se simptomi same sama rješavaju. Jednom zaraženo, osoba je imuna na život. Smrt se smatra neuobičajenim, mada neki stariji ljudi mogu biti povećan rizik od akutnog otkazivanja jetre (obično onih sa već postojećom oboljenjem jetre).

Vakcina HAV je široko dostupna-injekcijom preko dva kursa - koja može zaštititi od infekcije 15 godina ili više.

Hepatitis b

Hepatitis B je uzrokovan virusom hepatitisa B (HBV) i prvenstveno se širi inficiranom krvlju ili telesnim tečnostima ili se prenosi sa majke na dete tokom trudnoće.

Upotreba droga i seksualni odnosi sa injektiranjem su uobičajeni putevi prenosa.

Hepatitis B može biti prisutan sa akutnim (samo-ograničavajućim) simptomima tokom rane faze infekcije, iako neki neće imati nikakvih simptoma. Ovi simptomi rane faze su slični onima kod hepatitisa A i tipično se javljaju u roku od 30 do 80 dana izloženosti.

Kada se akutni simptomi reše, virus može trajati dugi niz godina tokom hronične (dugotrajne) stadijuma infekcije. U ovom periodu uporna zapaljenja mogu dovesti do promena u jetri koja postepeno oštećuje arhitekturu samog organa.

Iako će mnogi ljudi ostati asimptomatski tokom hronične infekcije, bolest može u nečemu proći tokom godina u drugim. Šarenje jetre (fibroza) može se postepeno graditi preko 10 do 20 godina, na kraju dovodi do stanja zvane ciroza u kojoj je jetina manje sposobna da funkcioniše. Otkazivanje jetre i rak jetre su obe komplikacije povezane sa naprednom HBV infekcijom.

Dok će većina ljudi sa hepatitisom B spontano očistiti virus ubrzo nakon infekcije, oni sa hroničnom infekcijom mogu se tretirati kako bi smanjili rizik od ciroze i karcinoma. Trenutno je na raspolaganju sedam lijekova za upotrebu u HBV terapiji. I dok droge ne mogu sam očistiti virus, oni mogu efikasno supitovati replikaciju virusa, čime se smanjuje zapaljenje jetre.

Takođe je dostupna HBV vakcina - koja se injektira preko tri kursa - kao i kombinovane vakcine sposobne da spreče i hepatitis A i B.

Hepatitis C

Hepatitis C je uzrokovan virusom hepatitisa C (HCV) i šire se prvenstveno putem injektiranja droga. Transmisija sa majke na dijete tokom trudnoće je također česta kao i seksualni prenos virusa (pretežno kod homoseksualaca ili biseksualaca koji su ko-zaraženi HIV-om ).

U nekim manje razvijenim delovima sveta, hepatitis C se najčešće prenosi kroz inzenjerske injekcije i medicinske procedure, pa čak i u sala za tetoviranje ili brijanje, gdje su alati bili oštećeni sa još jednom krvlju patrona.

Kao i hepatitis B, hepatitis C može predstavljati akutne simptome tokom infekcije rane faze, obično šest do osam nedelja nakon izlaganja. Većina će spontano očistiti virus u roku od 60 dana, često bez simptoma (ili čak i svesti) infekcije.

Kod onih koji nisu u mogućnosti da ostvare klirens, oko 10 do 15 posto će napredovati u cirozu u roku od 20 do 30 godina. Od toga, 20 do 25 procenata će doživeti dekompenzovanu cirozu (gde jetra ne može da funkcioniše) ili rak jetre, od kojih oba nosi rizik od smrtnosti od preko 50 procenata.

Uvođenje novih antivirusnih lekova sa direktnim djelovanjem (DAAs) značajno je poboljšalo ishode za osobe sa hroničnom HCV infekcijom, dok su neke droge ponajviše stope lečenja više od 95 procenata (čak i kod onih sa naprednom cirozom).

Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije (WHO), oko 300 miliona ljudi je zaraženo HCV-om širom sveta, što dovodi do skoro 700.000 smrtnih slučajeva od ciroze i karcinoma jetre svake godine. Trenutno ne postoji vakcina za sprečavanje infekcije hepatitisom C.

Hepatitis D

Hepatitis D je uzrokovan virusom hepatitisa D (HDV) i može uzrokovati samo bolest ako se suočava sa virusom hepatitisa B (HBV). Put prenosa je, stoga, isti kao i HBV, kao i simptomi i sam bolest, iako daleko ozbiljniji.

Zapravo, osoba koja je inficirana HBV-om i HDV-om ima visok rizik od doživljavanja otkaza jetre tokom akutne faze infekcije, sa brzom progresijom na cirozu tokom hronične infekcije. Povećane su i stope raka jetre.

Kao rezultat, za HBV / HDV ko-infekciju je poznato da ima najveću stopu mortaliteta svih virusnih tipova. Trenutno postoji nekoliko opcija za lečenje koje su poznate kao efikasne u kontroli virusa hepatitisa D. Međutim, HBV vakcinacija može zaštititi od hepatitisa D pošto je virus u celini zavisan od hepatitisa B kako bi se replicirali.

Dok se hepatitis D smatra retkim u SAD, poznato je da je široko rasprostranjen u Zapadnoj Africi, Južnoj Americi, Centralnoj Americi, Rusiji, Centralnoj Aziji, Pacifičkim ostrvima i Mediteranu.

Hepatitis E

Hepatitis E je uzrokovan virusom hepatitisa E (HEV) i, poput hepatitisa A, obično se širi putem fekal-oralne rute . Prosječno vrijeme između infekcije i pojave simptoma je oko tri do šest nedelja, mada mnogi neće doživjeti nikakve simptome. Kada se pojave simptomi, oni će biti slični onima kod hepatitisa A i traju do osam sedmica.

Oporavak od simptoma ima tendenciju da dovede do virusnog klirensa u gotovo svim zaraženim. Od malobrojnih koji napreduju do hronične infekcije, bolest je obično ograničena kod onih sa kompromitovanim imunološkim sistemima (poput ljudi sa naprednom HIV infekcijom ili transplantacijom organa). Trudnice takođe imaju povećan rizik od otkazivanja jetre, obično tokom trećeg tromesečja trudnoće.

Pokazano je da je upotreba ribavirina u lekovima dostigla virusni klirens u oko 65 procenata hronično zaraženih osoba. Za razliku od hepatitisa A, međutim, nema vakcine protiv hepatitisa E. Za retkost u SAD, hepatitis E se uglavnom distribuira u centralnoj Aziji, iako su zabilježene epidemije u Centralnoj Americi, podsaharskoj Africi i na Bliskom istoku.

> Izvori:

> Svetska zdravstvena organizacija (WHO). "Šta je hepatitis?" Ženeva, Švajcarska; online Q & A pregledao juli 2016.

> Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC). "Virusni hepatitis" Atlanta, Georgia; 14. avgust 2016.

> Američka asocijacija za proučavanje bolesti jetre (AASLD). "Procena globalnog i regionalnog opterećenja bolesti jetre." Vašington, DC; saopštenje za štampu objavljeno 3. novembra 2013. godine.

> Američka asocijacija za proučavanje bolesti jetre (AASLD) i Društvo za infektivne bolesti Amerike (IDSA). "Uputstvo HCV-a: Preporuke za testiranje, upravljanje i lečenje hepatitisa C." Ažurirano 6. jula 2016.