Razumijevanje kompleksa demencije kod AIDS-a

Oštećenje se razlikuje, ali je i dalje prisutan kod ljudi sa HIV-om

AIDS dementia complex (ADC), poznat i kao HIV encefalopatija, je neurološki poremećaj koji je direktno prouzrokovan HIV-om . To je uslov klasifikovan od strane Centara za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) kao uslov za definisanje AIDS-a i odlikuje se pogoršanjem kognitivne, motoričke i ponašačke funkcije, čiji simptomi mogu uključiti:

Dementija se definiše kao stalno poremećaj mentalnih procesa obilježenih promjenama ličnosti, poremećajima u memoriji i poremećajima.

Uzroci demencije kod AIDS-a

ADC se obično javlja kod napredne bolesti kada je broj CD4 pacijenta manji od 200 ćelija / μl i generalno je praćen visokim virusnim opterećenjem.

Za razliku od većine AIDS-definisanih stanja, ADC nije oportunistička infekcija u onoj meri u kojoj je stanje uzrokovano samim HIV-om. Istraživanja ukazuju na to da HIV-infektivne bele krvne ćelije, koje se zovu makrofagi i nervne ćelije zvane mikroglia, luče neurotoksine koji negativno utiču na razvoj i zrelo tjelesno tkivo. Vremenom ovo može rezultirati degeneracijom sinaptičke funkcije (tj. Prenošenjem informacija između neurona), kao i indirektno indukovanjem ćelijske smrti u neuronima.

Dijagnostikovanje i lečenje demencije za AIDS

Ne postoji jedan test koji može potvrditi dijagnozu encefalopatije HIV-a. Dijagnoza je u velikoj mjeri isključena, isključujući druge moguće uzroke za oštećenje. Potrebno je puna procjena od strane iskusnog kliničara, ispitivanje istorije pacijenta, laboratorijskih testova (npr. Lumbalne punkcije ), skeniranja mozga (MRI, CT skeniranja) i pregled takozvanih "karakteristika stadijuma".

Karakteristike faze određuju težinu oštećenja na skali od 0 do 4, kako slijedi:

Dok su ozbiljnije manifestacije ADC-a značajno smanjene u broju od pojavljivanja kombinovane antiretroviralne terapije (ART) , blago neurokognitivno oštećenje se i dalje vidi kod oko 30 procenata onih sa asimptomatskim HIV-om i 50 procenata onih sa AIDS-om.

Općenito, rizik za ADC je viši kod osoba koje nisu postigle virusnu supresiju, iako može trajati od tri do 10 posto onih sa potpuno kontrolisanim virusom.

Predlaže se da rana intervencija ART može da odloži ili smanji rizik od ADC-a.

Za one sa oštećenim neurokognitivnim oštećenjem, ART bi idealno uključivao dva lekova sa znatnim penetracijom barijere mozga i krvi. Opcije uključuju nukleozidne lijekove inhibitora reverzne transkriptaze Retrovir (AZT) i Ziagen (abakavir), kao i lijek Crixivan (indinavir) lijeka inhibitora proteaze.

Takođe poznat kao:

> Izvori:

> Heaton, K .; Grant, I .; Butters; et al. "HNRC 500-neuropsihologija HIV infekcije na različitim stadijumima bolesti." Časopis Međunarodnog neuropsihološkog društva. Maj 1995: 1 (3), 231-251.

> Grant, I .; Sacktor, N .; McArthur, J .; et al. "Neurokognitivni poremećaji povezani sa ljudskim imunodeficijentima: pomislite na jaz". Annals of Neurology. Jun 2010; 67 (6): 699-714.

> Robertson, K .; Smurzynski, M .; Parsons, T .; et al. "Prevalenca i učestalost neurokognitivnih poremećaja u HAART eri." AIDS. 12. septembar 2007; 21 (14): 1915-1921.

> Tozzi, V .; Balestra, P .; Bellagamba, R .; et al. "Perzistentnost neuropsiholoških deficita i pored dugoročno visoko aktivne antiretroviralne terapije kod pacijenata sa neurokognitivnim oštećenjem vezanim za HIV: faktor prevalencije i faktora rizika". Časopis sindroma o stečenom imunološkom deficijenciji. 1. juna 2007; 45 (2): 174-182.

> Eden, A .; Cijena, R; Hagberg, L .; et al. "Escape je neuobičajen kod pacijenata sa HIV-1 inficiranih na stabilnoj ART." 17. konferencija o retrovirusima i oportunističkim infekcijama. San Francisko, Kalifornija; 2010.