Vježbe i slomljena kontrola bolova u fibromialgiji

Vježba je uvijek osjetljiv predmet podizanja gdje se tiče fibromialgije . Većina nas sa ovim uslovima znaju da prekomerno napajanje dovodi do raka u simptomima, ali doktori i dalje govore da treba da vežbamo. Može se osjećati kao da jednostavno ne razumeju - ili brinu o tome - naplatu koju nam vježba može uzeti.

Istovremeno, većina nas shvata da naši lekari ne izišu na povećanje bolova, zamora, kognitivne disfunkcije itd.

Oni žele da se osećamo bolje i da budemo funkcionalniji, i oni se oslanjaju na sve veći naučni dokaz kada preporučuju vežbanje.

Takođe je zbunjujuće razmišljati o vežbanju kao način za poboljšanje fibromialgije. Ovo nije bolest mišića ili zglobova; to uključuje živce i mozak. Na licu mesta nije jasno da bi se videlo kako vežbanje mišića i zglobova može poboljšati funkciju centralnog nervnog sistema.

Vježba i modulacija bola kod Fibromyalgia

Iako mnogobrojne studije pokazuju da možemo imati koristi od vežbanja, čak ni doktori i istraživači ne bi mogli da nam kažu upravo zbog čega se čini da je vežbanje efektivno. Međutim, to se menja.

Studija rane 2016. godine objavljena u Brain Sciences (Ellingson) izgleda da osvjetljava šta nam vježba radi, zahvaljujući naprednoj tehniku ​​slikanja mozga zvanim funkcionalnom magnetnom rezonancom ili fMRI.

Prvo, važno je razumjeti termin "modulacija boli". Možda nećete znati, ali vaš mozak zapravo može uticati na veliki bol koji osećate u svakom trenutku.

Na primjer, razmislite o vremenu kada vas je iznenadilo bol. Čini se da je bolji od onog kada se prikriješ za to, zar ne? (Ili, barem, to je učinilo pre nego što ste imali fibromialgiju.)

Razlog za to je nešto što se zove inhibicija bolova . Vaš mozak, kada predviđa bol, uzima određene fiziološke korake koji vam pomažu da osetite to manje nego što biste inače bili.

Imamo dokaze da ovaj proces ne funkcioniše ispravno u fibromialgiji. Imamo neadekvatan sistem modulacije bolova.

Istraživači su u istraživanju Brain Sciences izgradili svoj rad na ranijim studijama koje su nam rekle:

Iz razloga je, onda, ta vežba može da nam pomogne poboljšanjem sposobnosti centralnog nervnog sistema da moduliše bol. Međutim, razmatranje ukupnog istraživanja vežbi je nedovoljno. U nekim studijama, činilo se da nas čini manje osjetljivim na bol, dok je u drugim slučajevima postalo osjetljiv bol ili uopšte nije bilo nikakve razlike.

Rezultati studije

Devet žena sa fibromialgijom i kontrolnom grupom od devet žena bez bolova imale su fMRI nakon vežbanja i nakon mirnog odmora. Tokom skeniranja primenili su bol za merenje različitih odgovora.

Učesnici su biciklirali kratko vreme sa umerenim intenzitetom.

Nakon vežbanja, obe grupe su pokazale manje osetljivosti na bolove nego ranije, podržavajući teoriju da vežba povećava modulaciju bolova. Oni su takođe primetili nekoliko značajnih razlika u obrascima aktivnosti mozga između grupe bolesti i kontrola, naročito u dva regiona mozga koji su uključeni u modulaciju bolova - prednjoj insuli i levom dorsolateralnom prefrontalnom korteksu.

Istraživači su zaključili da umerena vežba vodi do kratkoročnog (20-30 minuta) poboljšanja bolova. Oni dalje pretpostavljaju da redovna vježba može učiniti više trajanja efekata.

Budući da aerobna vežbanja vežbanja pokazuju konzistentnije pogodnosti u poređenju sa drugim oblicima vežbanja, oni zahtevaju ispitivanja da bi testirali da li vežbanje vežbanja može poboljšati modulaciju bolova.

Primjena istraživanja

Da li možemo bez sumnje reći da ćemo boljeti manje ako vežbamo? Ne. Ali to ste već znali zbog vremena koje ste učinili previše i steđeni u krevetu nedelju dana.

Ono što možemo reći jeste da umereno vežbanje čini pozitivne promene u sistemu koji je u nama nefunkcionalan. Međutim, ovo je bila mala studija. To je uključivalo samo žene, što ima smisla jer je 90% fibromialgija dijagnoza kod žena, ali to znači da možda nećemo moći da primenimo rezultate za sve.

I sledeći mali podatak je izuzetno važan: isključili su ljude kojima su dijagnostifikovani uslovi za mentalno zdravlje, kao i oni koji su uzimali lekove koji mogu uticati na njihov bol ili skeniranje mozga. Razmislite o tome koliko nas je odbilo ta studija: svi koji su klinički depresivni, kao i oni koji su na lekovima koji menjaju mozak kako bi kontrolisali njihov bol.

Ovo se ne pominje u studiji, ali čini se verovatno da će teže bolovati nekim, manje je vjerovatno da će se volontirati za studiju vežbi. Koliko od nas bi videlo zahtev od 20-30 minuta umerenog vežbanja i polako, ali odlučno, u drugom pravcu?

Takođe je važno napomenuti da je napor u studiji bio umeren. Zapravo, istraživači ističu da njihovi učesnici u kontrolnoj grupi nisu radili nigde u blizini dovoljno čvrstih da vide koristi za svoj sistem modulacije bolova. Niko ne predlaže da idemo napolje i vežbamo dugo.

Pa, gde nas to ostavlja? Sve je jasno da nam vežba može pomoći, uprkos mogućim negativnim efektima. Ono što treba da uradimo je da saznamo koliko napora možemo tolerisati i ostati u našim granicama, ili postepeno raditi na povećanju naših granica. Teško je, ali to može biti učinjeno. Evo pomoći:

> Izvor:

> Bidonde J, et al. Aktuelne revmatološke preglede. 2014; 10 (1): 45-79. Vežba odraslih sa fibromialgijom: kišobran sistematski pregled sa sintezom najboljih dokaza.

> Ellingson LD, et al. Moćne nauke. 2016 26. februar; 6 (1). pii: E8. Vježba jača modulaciju centralnog nervnog sistema bolova u fibromialgiji.

> Koltyn KF. Sportska medicina. 2000 Feb; 29 (2): 85-98. Analgezija je sledeća vežba: pregled.

> Newcomb LW, et al. Medicina i nauka u sportu i vežbanju. 2011 Jun; 43 (6): 1106-13. Uticaj željene i propisane vežbe na bolove u fibromialgiji.

> Nijs J, i sar. Bolnički lekar. 2012 Jul; 15 (3 Suppl): ES205-13. Disfunkcionalna endogena analgezija tokom vežbanja kod pacijenata sa hroničnim bolom: da vežbate ili ne da vežbate.

> Ossipov MH, Morimura K, Porreca F. Sadašnje mišljenje u podršci i palijativnoj brigi. 2014 Jun; 8 (2): 143-51. Silazno modulacija bolova i hronizacija bolova.