Pogled na jednu od mnogih teorija starenja
Ako imaju sreće, većina ljudi živi da doživi proces starenja . Ali ima mnogo različitih teorija o tome kako starenje funkcioniše. Somatska mutacijska teorija starenja je jedna. Evo pregled teorije, plus pogled na druge teorije starenja.
Teorija somatske mutacije
Ova teorija navodi da je važan deo starenja određen onim što se dešava sa našim genom nakon što nas nasledimo.
Od vremena koncepcije, ćelije našeg tela se kontinuirano reprodukuju. Svaki put kad se ćelija deli, postoji šansa da se neki od gena kopiraju nepravilno. To se zove mutacija. Pored toga, ekspozicije na toksine, zračenje ili ultraljubičasto svetlo mogu izazvati mutacije u genomima vašeg tela. Telo može ispraviti ili uništiti većinu mutacija, ali ne i sve. Na kraju, mutirane ćelije se akumuliraju, kopiraju i stvaraju probleme u funkcionisanju tela u vezi sa starenjem.
Druge teorije starenja
Kao i sve teorije starenja, teorija somatske mutacije samo objašnjava komad slagalice. Naravno, postoje dokazi o genskim mutacijama koje uzrokuju štetu, pa čak i smrt, ali se ne može reći da je ovo najvažniji faktor starenja. Druge teorije uključuju:
- Teorija razdvajanja: Ova teorija navodi da, kako se ljudi staraju, manje su uključeni u život nego što su bili kada su bili mladi, a to doprinosi starenju. Neizbežno je da će se odnosi između osobe i drugih biti odsečeni ili promjenjeni u kvalitetu, kako oni staraju, bilo zato što se starateljica povukla iz društva ili se društvo povuklo iz njih.
- Teorija aktivnosti: Ova teorija naglašava važnost tekućih društvenih aktivnosti koliko god stara. Ako neko više ne radi i ne nastavlja sa aktivnostima koje je uživao, to bi moglo ubrzati proces starenja. U cilju borbe protiv ovoga, trebalo bi da pokušate da zamenite nove uloge kako biste zamijenili bilo koje koje se mogu izgubiti zbog starenja: na primer, volontiranje, biti staratelj za unuče ili pokretanje novog hobija može svi pomoći.
- Neuroendokrinska teorija: Neuroendokrinski sistem reguliše oslobađanje hormona u telu. Ova teorija navodi da, kako ljudi staraju, hormoni se puštaju manje efikasno i manje efikasni, što ubrzava starenje.
- Slobodna radikalna teorija : Ova teorija tvrdi da su mnoge promene koje se javljaju kao starost naših tela prouzrokovane slobodnim radikalima, što može oštetiti DNK i druge procese u organizmu.
- Membranska teorija starenja: dok ljudi staraju, njihove ćelijske membrane postaju čvrste, što ometa njihovu normalnu funkciju i može dovesti do stvaranja toksičnih materijala u ćelijama tela. Ova teorija tvrdi da nemogućnost ćelija da pravilno prenese hemikalije i druge štetne proizvode dovodi do starenja tela.
- Teorija mitohondrijskog pada: Ako mitohondrije ćelija, koje pomažu telu da proizvode energiju, izgubi sposobnost stvaranja adenozin trifosfata (ATP), po ovoj teoriji će doći do starenja.
- Teorija unakrsne veze : Teorija unakrsne veze je ideja da se takve hemijske promjene dešavaju u vašem telu i mogu dovesti do starenja. Vremenom, proteini, DNK i drugi strukturni molekuli u telu razvijaju neprikladne dodatke, nazvane međusobno povezanim. Kada se ovi ukršteni linkovi akumuliraju, to može prouzrokovati tkiva da postanu čvršća i slabo funkcioniraju, doprinoseći starenju.
> Izvor:
> Physiopedia. (nd). Teorije starenja.