Obrnuta hirurgija zamjene ramena

Opcija za lečenje kompleksnih problema ramena ramena

Zamjena ramena ramena je posebno dizajnirana za problem koji se zove rotatorna manžetna suza artropatija . Rotatorna manžetna suza artropatija je problem koji se javlja kada pacijent ima i ramenski artritis i rotaciju manžetne suze .

Maska rotatora je grupa tetiva i mišića koji okružuju ramena zgloba. Ovi mišići i tetive su važni u obavljanju ramenskih zadataka (kao što su podizanje nadglave ruke), a držanje lopte loptaste i udubljene ramena zglobova centrirano.

Kada je ručica rotirajuća , ramena se može istrošiti, što dovodi do ramenskog artritisa .

Razlog zbog kojeg je razvijena zamena ramena ramena je zbog činjenice da tradicionalne hirurške opcije za ramenski artritis ne funkcionišu dobro kada pacijenti imaju i suzu sa rotirajućim manžetom. Kod ovih pacijenata, potpune zamene ramena često ne rade. U tradicionalnoj zameni ramena, loptica vrha kosti ruke (humerus) zamenjuje se metalnom loptom. Utičnica na ramenu (šapula), zamenjena je plastičnom utičnicom. Kod pacijenata koji imaju ovu potpunu zamjenu ramena i takođe imaju iskorišćenu manžetnu masu, utičnica implanta je sklona opuštanju. Odsustvo rotirajuće manžetne mreže dovodi do nenormalnog pomeranja implantata i uzrokuje neuobičajene sile na utičnici.

Zamjena ramena u ramenu

Kao što je pomenuto, tradicionalna zamena ramena koristi metalnu kuglu na vrhu ručne kosti i plastičnu utičnicu na ramenskom oštricu.

Ovo je slično onom kako je naše telo dizajnirano sa ramena i ramena.

Zamjena ramena ramena koristi i kuglični spoj, ali lopta se postavlja na rame, a utičnica se nalazi na vrhu kosti ruke. Ovo je obrnuto od naše normalne anatomije, a time i ime "zamena ramena zamene."

Zašto kreirati "rame" unazad?

Povratna zamjena ramena je dizajnirana za pacijente koji nemaju funkcionalnu rotirajuću masku i stoga nemaju "normalnu" anatomiju ramena. Dakle, zamena ramena u ramenu je dobra opcija za brigu o ovom komplikovanom problemu.

Povratna zamjena ramena je dizajnirana tako da deltoidni mišići, veliki mišići ramena, budu efikasniji. Kod pacijenata sa rotatornom manžetnom suzbljenom artropatijom, manžetna rotirača ne radi normalno, a deltoid može pomoći u nadoknadi za ovaj nedostatak. Okretanjem kugle i utičnice, deltoidni mišić postaje više sposoban da podiže ruku iznad glave i nadoknadi oštećenu manžetnu masku.

Rizici obrnute zamjene

Obrnute zamjene ramena su korišćene više od jedne decenije u Evropi, ali se koriste samo u Sjedinjenim Državama od 2004. godine kada su postale odobrene od strane FDA. Iako postoje veoma obećavajući podaci o korišćenju ovih implantata, i dalje se smatra relativno novim dizajnom, a potrebno je istraživanje.

Vodeći rameni hirurzi nazvali su postupak zamene ramenog ramena opciju "visokog rizika, visokog nagoda" za pacijente sa artritisom suzavca sa rotacijom. Nedavna istraživanja pokazala su stopu komplikacija od 25 do 50% povezanu sa ovom operacijom.

Komplikacije mogu uključiti otpuštanje implantata, nestabilnost ili dislokaciju kugle iz utičnice i trajni bol.

Da li je to prava opcija?

Pacijenti koji su zainteresovani za zamenu ramenog ramena moraju imati ozbiljni artritis ramena i hroničnu suzu manžetne rotacije. Pacijenti koji nemaju ovu kombinaciju uslova, obično se podvrgavaju drugim hirurškim procedurama kako bi se riješio njihov problem.

Drugi faktori koji utiču na odluku da se izvrši obrnuta zamena ramena uključuje funkciju deltoidnog mišića (koji mora dobro funkcionirati), doba pacijenta i funkcionalne potrebe pacijenta.

Općenito, zamjene ramenih ramena su dizajnirane za pacijente sa ograničenim aktivnostima.

Pacijenti zainteresovani za ovu proceduru trebaju diskutovati o svim svojim opcijama kod ortopedskih hirurga. Naravno, zamena ramena unazad treba izvršiti samo ako jednostavniji, neoperativni tretmani nisu uspeli da ublaže simptome. Pacijenti trebaju kao svoj doktor o svom iskustvu sa ovom procedurom, jer je i dalje relativno nova hirurška tehnika.

Izvori:

Ecklund KJ, et al. "Rotator manžetna suza artropatija" J. Am. Acad. Ortho. Surg., Jun 2007; 15: 340 - 349.