Kako Federalna vlada finansira Medicaid

Države ne mogu priuštiti Medicaid bez savezne podrške

Pre nego što uđemo u debatu o tome kako da reformišemo Medicaid , moramo da razumemo kako savezna vlada trenutno finansira program. Postoje razlike u finansiranju zasnovano na tome da li država učestvuje u ekspanziji Medicaida u skladu sa Zakonom o pristupačnoj zaštiti, obamacare .

Savezna vlada je obezbijedila dodatna sredstva državama koje prolaze kroz širenje Medicaid-a, plaćajući 100 posto troškova proširenja Medicaid-a do 2016. godine i 90 posto tih troškova do 2020. godine.

Sve države, bez obzira da li učestvuju u ekspanziji Medicaida, nastavile su da dobijaju savezna sredstva iz ova tri izvora: neproporcionalne isplate dividende (DSH), federalne medicinske pomoći (FMAP) i poboljšane stope usklađivanja.

Neproporcionalno učešće u bolnicama

Medicaid nije baš poznat po tome što je velikodušan kada je u pitanju plaćanje za zdravstvenu zaštitu. Prema podacima iz ankete Panel o medicinskim troškovima za 2005. godinu, procena zdravstvene zaštite procjenjuje se na 26 posto više za odraslu osobu sa privatnim osiguranjem nego za nekoga na Medicaidu za isti nivo brige.

Bolnice koje brinu za više ljudi na Medicaidu ili za osobe koje su neosigurane, na kraju, nadoknađuju se daleko manje od objekata koji posluju u područjima gdje je više ljudi obuhvaćeno privatnim osiguranjem. Samo u 2016. godini, 21 bolnica zatvorila je svoja vrata za bolničku negu zbog niske stope refundiranja i drugih finansijskih problema.

Kako bi se izjednačio teren, uplatile su se i transakcije disproporcionalne dioničke bolnice (DSH). Dalje savezne fondove daju drzave da podele medju podobnim bolnicama koje vide nesrazmeran broj ljudi sa malo osiguranja. Ideja je bila smanjiti finansijsko opterećenje na te objekte kako bi mogli nastaviti da prušaju brigu za pojedince sa niskim prihodima.

Za izračunavanje federalnih DSH sredstava za svaku državu koriste se različite formule. Ove formule uzimaju u obzir prioritet DSH izdvajanja, inflaciju i broj hospitalizovanih bolnica za ljude na Medicaid-u ili koji su neosigurani. Plaćanja DSH ne mogu biti veća od 12% ukupnih troškova medicinske pomoći Medicaid za svaku godinu.

Federalni procenat medicinske pomoći

Procenti Federalne pomoći u medicini (FMAP) ostaju primarni izvor federalnih sredstava Medicaid. Koncept je jednostavan. Za svakih $ 1 država plaća za Medicaid, savezna vlada ga poklapa sa najmanje 100%, odnosno dolara za dolar. Što je država koja je velikodušnija u pokrivanju ljudi, potrebno je da bude izdašnija federalna vlada. Ne postoji definisana ograničenja, a federalne troškove povećavaju na osnovu potreba države.

Kad razmislite o tome, FMAP je velikodušan ali možda nije baš fer prema državama koje imaju tendenciju da imaju niži prosječni dohodak u poređenju sa državama sa većim prihodima. Konkretno, može doći do povećanog opterećenja državama sa većim koncentracijama siromašnih ljudi, a FMAP može dati nesrazmjerno nisku nadoknadu uprkos ekonomskim potrebama države.

Da bi se riješilo ovo pitanje, Zakon o socijalnom osiguranju utvrdio je formulu za izračunavanje stopa FMAP-a na osnovu prosečnog prihoda države u odnosu na nacionalni prosjek. Dok svaka država prima najmanje FMAP od 50 posto (savezna vlada plaća 50 posto troškova Medicaid-a, odnosno $ 1 za svaka $ 1 koju troši država), druge države dobijaju veći procenat.

Aljaska, Kalifornija, Konektikat, Maryland, Masačusets , Minesota, Nju Hempšir, Nju Džersi, Njujork, Severna Dakota, Virdžinija, Vašington i Vajoming su jedine države 2017. godine koje imaju FMAP od 50 posto. Sve druge države dobijaju veći procenat sredstava Medicaid od federalne vlade.

Naime, Mississippi ima najniži nivo prihoda po glavi stanovnika sa FMAP-om iz 2017. godine od 74,63 posto. To znači da savezna vlada plaća 74,63 odsto troškova države za Medicaid, doprinoseći $ 2,94 za svaku $ 1 koju država troši.

Poboljšana stopa uparivanja

Poboljšane stope podudaranja su slične FMAP-u, ali se preduzimaju još jedan korak dalje. Oni povećavaju procenat troškova koje je savezna vlada platila određenim uslugama. Ove usluge uključuju, ali nisu ograničene na:

CHIP je program za zdravstveno osiguranje dece

Ove usluge se smatraju dragocenim jer mogu pomoći u smanjenju tereta zdravstvenih troškova u budućnosti. Na taj način, plaćanje novca unapred se smatra vrijednom investicijom.

Državno finansiranje za Medicaid

Ne zaboravimo da državne vlade takođe doprinose dolarima Medicaidu. Kako to rade, varira od države do države, ali koliko doprinose utječe na pomoć koju dobija od federalne vlade. Činjenica je da ni savezne ili državne vlasti ne mogu priuštiti da plate Medicaid sami. Samo zajedno mogu sakupljati dovoljno resursa da bi se brinu o milionima ljudi kojima je potrebna.

> Izvori:

> Proširena zdravstvena zaštita Medicaid Expansion. Nacionalna konferencija državnih zakonodavstava. http://www.ncsl.org/research/health/affordable-care-act-expansion.aspx. Ažurirano 1. decembra 2016.

> Clemans-Cope L, Holahan J, Garfield R. Medicaid Rast potrošnje u poređenju sa drugim platiteljima: pogled na dokaze. Henry Kaiser J. Family Foundation. http://kff.org/report-section/medicaid-spending-growth-compared-to-other-payers-issue-brief/. Objavljeno 13. aprila 2016.

> Ellison A. 21 zatvaranje bolnice 2016. Beckerov pregled bolnice. http://www.beckershospitalreview.com/finance/21-hospital-closures-in-2016.html. Objavljeno 6. januara 2017.

> FY2017 Procenat Federalne medicinske pomoći. Kancelarija pomoćnika sekretara za planiranje i evaluaciju, vebsajt US Department of Health i Human Services. https://aspe.hhs.gov/basic-report/fy2017-federal-medical-assistance-percentages. Objavljeno 13. januara 2016.

> Mitchell A. Medicaid Disproporcionate Share Hospital Payments. Služba za istraživanje kongresa. https://fas.org/sgp/crs/misc/R42865.pdf. Objavljeno 17. juna 2016.