Traction Spurs i degeneracija kičme

Traction spurs, koji su takođe poznati kao osteofiti trakta ili ne-marginalni osteofiti, predstavljaju kostne štitove koji se nalaze blizu ivične pločice, prema vebsajtu Radiopedia. Radiopedia kaže da se ove formacije mogu primetiti na rendgenskom snimku od oko 2 do 3 milimetra od kraja ploče.

Kada su trepavci mali, oni imaju tendenciju da budu povezani sa degenerativnom bolešću, posebno degenerativnom diskom i / ili spondilozom.

Oni mogu ukazivati ​​na nestabilnost kičme, kaže Radiopedia. Biely, et. al. u članku pod naslovom "Klinička nestabilnost lumbalne kičme: dijagnoza i intervencija", objavljen u izdanju Volt 18 o ortopedskoj praksi, spisak spektivnih trakta predstavlja jedan od znakova na rendgenskom snimku koji može ukazivati ​​na nestabilnost podsistema podrške (koji sastoji se od kičme i njegovih ligamenata) kičme. FYI, uopće postoje 3 podsistema i oni zajedno interaguju kako bi stabilizovali vašu kičmu.

Radiopedia takođe kaže da su veće ne-marginalne špure često rezultat fuzije između ne-marginalnog i marginalnog ili ne-marginalnog podizanja iz susednog kraja vertebralne endplate-a.

Ovaj tip potiskivanja može pokazati da su zapaljenski procesi na poslu.

Ono što nas Spric nauči nas o spinalnoj degeneraciji i spondilozi

Traktorski osteofiti su zapravo manje česti od dva tipa koji se razvijaju na pločicu sa konjima.

Česta je varijacija osteofita kandže. I osteofiti kandže i vuče imaju istu vrstu tkiva i dolaze do istog degenerativnog procesa.

Da bi bolje razumeli degenerativne promene u lumbalnoj kičmi, Kasai, et. al., pregledao gotovo 3000 rendgenskih snimaka. Svi pacijenti u studiji bili su stariji od 60 godina.

Istraživači su posvećivali veliku pažnju na prednjem delu (nazvanu anterioru) tela kičmenjaka. Njihova studija objavljena je 2009. godine u BMC mišićno-skeletnim poremećajima u članku naslovljenom "Uputstvo o formiranju prednjih lumbalnih vertebralnih osteofita".

Istraživači su pronašli 14.250 parova špica i podelili ih u 6 različitih grupa na osnovu uputstava u kojima su osteofiti prošireni (u odnosu na najbliži intervertebralni disk.) Evo razdvajanja grupa:

Najčešće viđeni osteofiti su locirani u lumbalnoj kičmi na L1-2 i L2-3. Pojedina formacija (tj. Odgovara grupama opisanim gore) najčešće naišla na ove zglobove bila je grupa B - osteofitne ivice usmerene ka najbližem disku, sa gornjim nagibom i donjim nagibom. Ali osteofiti koji se nalaze niže dole u kičmi (L3-4, L4-5 i L5-S1) bili su različite grupe D, a špurje su pokazivali dalje od najbližeg diska (tj. dole.)

Dok pravac i tip osteofita mogu biti samo razlika koju vaš doktor može da uradi, ovakvo istraživanje pomaže medicinskoj zajednici da razjasni kako se kosti pojavljuju u kičmi i da saznaju više o degenerativnom procesu.

U suštini, povećano kretanje ili fleksibilnost između tela kičme kičmenog zgloba naglašava proces osicifikacije koji se dešava na čeličnim pločama, što zauzvrat dovodi do promena kostiju. Od ovoga formiraju osteofiti. Drugi uzroci trakcijskih spreda uključuju ossifikaciju prednjeg uzdužnog ligamenta i / ili annulus fibrosusa diska. (Fibroza annulusa je čvrsta spoljna pokrivenost intervertebralnog diska.)

> Izvori:

> Holland, M. Non-marginal osteophyte. Sajt Radiopaedia.org.

> Kasai, Y., Kawakita, E., Sakakibara, T., Akeda, K., Uchida, A. Direkcija formiranja prednjih lumbalnih vertebralnih osteofita. BMC muskuloskeletni poremećaji. 2009.

> Biely >, S., PT, DPT, OCS, MTC, Smith, S., PT, PhD., > Silfes >, S., PT Ph.D. Klinička nestabilnost lumbalne kičme: dijagnoza i intervencija. Orthopedic Practice Vol. 18.