Šta je pilot studija?

Prvi korak ka svakom medicinskom prodoru

Pilotska studija je naučni ekvivalent pada pete u vodu. Pilot studija može uključivati ​​pretjerivanje hipoteze da bi se videlo da li je ideja izvodljiva. Može se koristiti za jasnije osećanje troškova, vremena i potencijalnog uticaja istraživanja pre nego što počne sa skupljim, obimnim ispitivanjem .

Pilotske studije su u suštini manja verzija većeg predloženog suđenja provedenog u kraćim vremenskim periodima sa manjim brojem učesnika.

Oni omogućavaju istraživačima da identifikuju bilo kakve nedostatke u dizajnu studije i da izrade kinks koji mogu postojati u protokolu studije.

Pilot studije se takođe mogu koristiti u kliničkim ispitivanjima radi testiranja različitih doza lijekova, načina primjene (pilule, injekcije), sigurnosti lijekova i svih barijera koje mogu ugroziti liječenje liječenja .

Finansiranje pilot studija

Pilot studije obično plaćaju iz različitih izvora. Grantovi koje dodeljuju vladine, nevladine i neprofitne agencije najčešće su prvi izvori finansiranja. U zavisnosti od oblasti istraživanja, finansiranje može potražiti od proizvođača farmaceutskih proizvoda ili drugih srodnih industrija.

Uglavnom, organizacije privatnog sektora su manje uobičajeni izvori finansiranja semena i imaju tendenciju da se uđu kada lijek ili ima veći tržišni potencijal (poput novog vakcina ili klase lijekova) ili je blizu tržišno spreman. Većina farmaceutskih proizvoda danas verovatnije dobijaju profitabilna prava na drogu kupovinom kompanije, a ne ulaganjem u manje, temeljna istraživanja koja možda ne idu nigde.

Većinu sadašnjih sredstava za pilot istraživanja dolaze od vladinih agencija kao što su Nacionalni instituti za zdravlje (NIH) ili neprofitne humanitarne organizacije koje su fokusirane na određenu oblast istraživanja. Poznati primjeri su fondacija Bill i Melinda Gates (HIV), Fondacija Susan G. Komen (rak dojke) i Michael J.

Fox Foundation (Parkinsonova bolest).

Novi trendovi u istraživačkom finansiranju

Dobijanje NIH grantova može biti teško i dugotrajno, toliko da može da oduzme glavne istraživače dalje od istraga koje se nadaju da će se sprovesti. Zbog ovoga, za manje istraživačke timove može biti teško pristupiti finansiranju.

Mnogi kandidati pokušavaju da to prevaziđu tim grupiranjem sa institucijama, koledžima ili istraživačkim bolnicama koje imaju resurse da održe takve napore. Međutim, to često zahteva od osobe da preda ili deli određena prava na istraživanje.

Kao rezultat toga, neki preduzetnici su počeli da prihvataju preotkrivanje sredstava kao sredstvo za unapređenje svojih istraživanja, uz zadržavanje većine, ako ne i svih, njihovih prava. Za ovo se obično koriste dva modela:

Primeri naučenih naučnih udruženja uključuju pozivanje članova javnosti ili naučne zajednice da sprovedu ankete, daju rezultate genetskog testa ili pokrenu računarske simulacije kako bi zajednički pronašli rješenja.

Nasuprot tome, istraživanje Crowdfunding-a je bilo pod nadzorom radi usmjeravanja na srce javnosti bez potrebe za pružanjem širokog spektra potrebnih dokaza za podršku naučnim zahtjevima.

Projekat imuniteta u Ohlandu u Kaliforniji je 2014. godine podigao 460.570 dolara za sintetičku vakcinu protiv HIV-a, koju su obećali da će pružiti besplatnu javnost ukoliko radi. Iako nema dokaza koji ukazuju na to da je njihova namera nešto manje iskrena, takođe nije bilo dokaza o izvodljivosti.

> Izvor:

> Hayden, E. "Projekat vakcine protiv HIV-a finansiran od strane građana izazva debatu." Priroda; objavljen 10. februara 2014.