Kako funkcionišu i šta ih može uticati
Bronhioli su važan deo respiratornog sistema. To su prolazi kroz koje se vazduh usmerava od nosa i usta do alveola (vazdušnih vreća) na kraju respiratornog drveta , bukvalno poput većih grana u respiratornom sistemu, bronhioli ne sadrže hrskavicu.
Struktura bronhioola
Kako se udahuje vazduh, uvodi se u trahej i ulazi u glavni bronhus .
Glavni bronhus se zatim deli na dva bronhija (po jedan za svako pluća) koji nastavljaju da se dele pre nego što postanu bronhioli. Kako se bronhiole progresivno razvijaju, bukvalno kao grane drveća, svako je zatvoren sa alveolusom. Ovde se prenosi kiseonik i ugljen-dioksid u krv.
Bronhioli su podeljeni u tri vrste, od kojih je svaki progresivno manji:
- Lobularne bronhiole (veće lobanje)
- Berminoole iz Rerminala (mislite na terminale za prenos)
- Respiratorne bronhiole (odgovorne za usmeravanje vazduha na alveole)
Lobularni i terminalni bronhioli poznati su kao "mrtvi prostori" jednostavno zato što nema razmene vazduha u ovim prolazima. Sama bronhiola su mala, u rasponu od 0.5 do 1 mm u prečniku.
Funkcija bronhiola
Dok bronhi imaju prstenove hrskavice koji služe da ih drže otvoreni, bronhioli su obloženi glatkim mišićnim tkivom.
Ovo im omogućava da rade i dilati, efikasno kontrolišu protok vazduha dok se kreće do alveola.
U negativi, takođe ih ostavlja ranjivim prema elementima životne sredine, koji mogu dovesti do toga da se dogovore i, u nekim slučajevima, trajno uski. Pozvani bronhokonstrikcija , ovaj odgovor može biti uzrokovan dimom cigareta, otrovnim isparenjima, hladnim vazduhom i alergenima, između ostalog.
Dok je suženje bronhiola namenjeno održavanju iritacija iz dihalnih puteva, može izazvati respiratorne poremećaje, ponekad ozbiljne. Kada se to desi, telo oslobađa adrenaline i druge hormone kako bi ublažio stres i omogućio povrat vazduha nazad u prolaze.
Jedna vrsta ćelije koja se nalazi u bronhioolima (zvana alveolarna ćelija tipa 2) je odgovorna za lučenje supstanci (nazvanih površinski aktivnih supstanci) koje osiguravaju bronhiole tako da se ne mogu srušiti tokom izdisavanja. Druga vrsta ćelije (koja se zove klubske ćelije) luče proteine koji razgrađuju sve toksine koji su možda pronašli put nizu disajnih stabala.
Poremećaji bronhioola
Pošto bronhioli nemaju hrskavicu da ih podrže, vjerovatnije su da ih pogađaju uslovi koji izazivaju zatezanje i / ili opstrukciju disajnih puteva. Kada se to desi, simptomi mogu uključiti piskanje , kratkotrajnost daha, teškoće disanja ( retrakcije ) i cijanozu (plavičastu boju kože uzrokovanu smanjenjem unosa kiseonika).
Postoji nekoliko uslova koji mogu direktno ugroziti funkciju bronhiola. Među njima:
- Bronhiolitis je zapaljenje bronhioola obično viđenih kod dece starosne dobi od tri do šest meseci. Često su uzrokovani virusima poput respiratornog sincicijskog virusa (RSV) i gripa. Tretman se prvenstveno usredsređuje na upravljanje simptomima dok se infekcija ne odvija. U teškim slučajevima može biti potreban ventilator.
- Astmu izaziva prvenstveno alergeni ili toksini u vazduhu. Infekcije respiratornih organa takođe mogu uzrokovati astmu kod dece. Tretman se sastoji od lekova za dilatiranje disajnih puteva (bronhodilatore), kao i za eliminaciju ili izbjegavanje bilo kog poznatog alergena.
- Oblikiterani bronhiolitisa su rijetko i ozbiljno stanje koje prvenstveno pogađaju odrasle osobe u kojima bronhioli postaju ožiljci i fibrozni, što narušava sposobnost osobe da udiše. Uzroci mogu uključiti izloženost toksičnim isparenjima, virusnim infekcijama, transplantaciji organa i reumatoidnom artritisu. Obliterans bronhiolitis je nepovratan i često zahteva terapiju kiseonikom i upotrebu steroida. U teškim slučajevima može biti potrebna transplantacija pluća.
> Izvor
- > Nacionalni Institut za srce, pluća i krv: Nacionalni instituti za zdravlje (NIH). "Respiratorni sistem." Bethesda, Maryland; 17. jula 2012.