Sindrom muzičkog uha

Kada čujete muziku koja nije tu

Da li gubite slušanje i ponekad čujete muziku koja nije stvarno tu? Sindrom muzičkog uha može doživeti ljudi koji izgubi sluh. Instrumentalna muzika ili pjesme mogu se ponovo igrati u vašoj glavi. Ove slućbene halucinacije mogu biti alarmantne, ali oni nisu znak mentalnih bolesti. Najverovatnije su zbog vašeg slušnog sistema i mozga koji proizvode sopstvenu muziku zbog gubitka sluha.

Iako je za neke ljude uznemiravajuće, mnogi ljudi naviknu na to ili čak i dođu do toga.

Ko dobija sindrom muzičkog uha?

Verovalo se da je sindrom muzičkog uha nešto uobičajen kod starijih osoba sa gubitkom sluha, ali može doći kod onih koji su izgubili sluh u bilo kom životnom dobu. Profesor neurologije i autor Oliver Sacks izjavio je da će 2 odsto onih koji su izgubili sluh imati musical auditorne halucinacije, dok je Neil Bauman, koji je prvi opisao sindrom, rekao da to utiče na 10 do 30 procenata ljudi koji su nagluvljeni.

Bauman kaže da su ljudi koji su mu predispozni češće stariji, naglušni, neadekvatne slušne stimulacije, imaju tinitus i često su anksiozni ili depresivni.

Sindrom muzičkog uha se takođe može videti kod odraslih kohlearnih implantata. Jedna studija pokazala je da je 22% implantata doživjelo to prije ili nakon implantata. Od 18 studiranih slučajeva, najviše su čuli i instrumentalna muzika i pjevanje, dok su neki čuli samo instrumentalnu muziku, a neki su čuli samo pjevanje.

Većina se s njima dobro suočila, ali tri od 18 ljudi smatraju da je nepodnošljivo. Neki ljudi kažu da sindrom muzičkog uva ih sprečava da dobije dobar noćni san.

Uzroci sindroma muzičkog uha

Uzroci muzičkog uva još nisu definitivno poznati. Ali vodeća teorija je da gubitak sluha čini preobražajnu korteksu preosetljivom.

Senzorna deprivacija dovodi uho i mozak da proizvede ove slućbene halucinacije, slicne Charlesu Bonetuovom sindromu u kojem osobe sa oštećenim vidom imaju vizuelne halucinacije.

Studija koja je koristila elektroencefalografiju pokazala je da sindrom muzičkog uha ima neke neuronske sličnosti sa tinitusom, ali da su oblasti mozga povezane sa muzičkom i jezičkom produkcijom bile aktivne kada su subjekti slušali fantomsku muziku.

U Brain je objavljen raniji primer istraživanja muzičke halucinoze u stečenoj gluvoći. Ovo je istraživanje šest ljudi koji su doživeli muzičke halucinacije nakon što su izgubili sluh. Nijedna od njih nije imala epilepsiju ili psihozu. Teoriju da je muzička halucinoza uzrokovana aktivnošću u određenom dijelu mozga je testirana obavljanjem skeniranja mozga. Istraživač je ustanovio da podaci za snimanje podržavaju hipotezu. Takođe su otkrili da je od šest osoba samo jedan poboljšan sa lečenjem, što je uz poboljšano pojačanje.

Tretman

Fokus tretmana sindroma je poboljšanje saslušanja pacijenta pomoću slušnih aparata i podsticanja na obogaćivanje njihovog okruženja zvukom. Na taj način, mozak ne ispunjava praznine sa sopstvenim halucinacijama.

Ako koristite lekove koji mogu izazvati halucinacije sluznice, lekar ih može promeniti ili ih eliminisati. Neki ljudi mogu takođe imati koristi od anti-anksioznih ili antidepresivnih lekova.

Izvori